Ko zna zasto je to dobro?
Ko zna zasto je to dobro? Tesko da je dobro,ali u glavi imam teoriju zasto se desava. U pocetku nisam htela da priznam sebi,ali sam posle shvatila. Sve to od osmog razreda dodje kao neka kazna. Pa realno ja prva verujem u karmu i logicno je. Mislila sam da sam najbolja,najlepsa,bila sam toliko uobrazena,gledala sve ljude kao da sam ja iznad njih,smejala im se,ogovarala,uhh,lagala,nisam obracala paznju na tudja osecanja,bila sam umisljenja,razmazena,gazila sam ljude jer mi se moglo,nikada se nisam izvinjavala... Bila sam uzasna,ne mogu sebe uopste ni da opisem sta sam sve mislila. Drugarice su mi stalno govorilre da imam samopouzdanja na izvoz. Ali sve se menja,zar ne? Ostala sam bez drustva,svi su sad mene prozivali,ogovarali,gazili me... U pocetku nisam to mogla da podnesem i mislila sam da su samo ljubomorni kreteni. A onda se jednog jutra sve promenilo. Ustala sam i shvatila da su u pravu. Ko sam ja, sta umisljam? Pa oni su u pravu,svi oni su bolji od mene, ja ne zasluzujem ni da zivim na ovoj planeti, kako sam uopste mogla da mislim da sam lepa, kad ne mogu ni da se pogledam u ogledalo. E kad sam prosla taj stadijum resila sam da moram da se promenim, da uradim nesto dobro. I to sam i uradila. Promenila sam se. Pocela sam da pomazem druguma,shvatila sam koliko sam pogresila,svima sam se izvinila (niko nije prihvatio izvinjenje iako sam bila iskrena),pocela sam da se bavim humanitarnim radom...Ali sam i dalje ne sigurna, koliko god momaka trcalo za mnom,ja cu i dalje stavljati mnogo sminke,malo jesti i mnogo vezbati. Sad ulazim u sve stvari iz jos petog osnovne. A trazim nekog ko je ispod mog nivoa u svakom smislu,jer bolje nisam zasluzila. Stalno sebi oduzimam one neke male radosti,jer ih nisam zasluzila. Ali i u zivotu,stalno kad mi se desi nesto lepo,za malo mi izmakne. I onda znam da moja kazna jos nije gotova,a mislila sam da sam se nakon tri godine iskupila za sve. Ako je u pitanju neka nagrada uvek cu biti neko mesto koje je tu ali niko ne obraca paznju kao cetvrto ili peto. Ako je neko drustvo ili decko uvek ce mi se javiti dva,tri puta i onda nista. A ja se samo pitam dokle? Sta jos da uradim? Kad cu ja dibiti samo malo srece,koju mi niko nece uzeti? Kad cu opet to zasluziti?
Veoma kontradiktorno. Čini mi se da si ista, sama kažeš da koliko god muškaraca da trči za tobom ti se i dalje mnogo šminkaš, malo jedeš i puno vežbaš. A da ne govorim što si naglasila da tražiš momka ko je ispod tvog nivoa a možeš čak da uđeš u stvari iz petog razreda. Wow. Imati nivo, tako detinjasto. Samim tim pokušavaš nešto da dokažeš ali ne sebi već drugima. A kada budeš prestala da misliš na druge ljude i na ono što oni misle tada ćeš se i promeniti i neko će te prihvatiti. Mislim da možeš biti srećna samo npr. zato što si zdrava. Sreća je relativan pojam i zavisi kako gledaš na nju.